OSOBNI SUSRET S BOGOM – NAJKRAĆI PUT DO RADOSTI
1. Pred proslavom otajstva Božića i ove se godine nalazimo sa svime
što živimo: sa svojim nadama, svojim dvojbama i nesigurnostima, sa
svojim radostima i zadovoljstvima. Vjera, važnost koje smo razmatrali
tijekom Godine vjere, urasla je u tkivo naših iskustava i prožela okolnosti
koje pokazuju društvene promjene u širokome rasponu od antropoloških
do gospodarskih pitanja. U svemu tome nije stran osjećaj da u takozvanoj
zapadnoj civilizaciji živimo razdoblje koje ne uspijeva pronaći svježinu;
kao da je narušena i iscrpljena nutarnja snaga koja održava cjelinu.
ÄŒini se da baš tu treba tražiti polazišta uznemirujućih tragova
nesuglasica koje lako prelaze u sukobe svake vrste. Ispod površinskoga
sloja vidi se nametljiva sebiÄnost koja na sve suptilniji naÄin promiÄe
model meñuljudskih odnosa u kojima Äovjek želi vladati nad drugim
Äovjekom, uvjetovati ga i iskorištavati. Sve to raña plodovima meñusobnih
razilaženja, udaljavanja i razdora.
Tomu se suprotstavlja otajstvo Božića. Ono je puno više od
prigodnoga slavlja po kojem bi se uspjelo oživjeti lijepe osjećaje i na
trenutak pobjeći od težine svakidašnjih briga. Božić je poveznica, toÄka
ponovnoga poÄetka, da bi se bolje razumjela vrijednost ljudske osobe i
stvorenoga svijeta, kao i vrijednost ljudske povijesti. Kristovo utjelovljenje
je uporište za nove polete, i nakon kušnja i poraza. Božić je susret Boga i
Äovjeka.
Darovana nam je mogućnost življenja susreta s Bogom
2. Sva ljudska Äežnja za ispunjenjem i radošÄ‡u u konaÄnici teži prema
susretu s Bogom. On naime sažima pitanja o svijesti koju Äovjek ima o
sebi, o svome postojanju i djelovanju. U svjetlu roñenja Djeteta vidimo
znaÄenje poÄetka života i važnost trajne Äovjekove upućenosti na smisao
poÄetka. Odmicanje i odvajanje povijesti pojedinca i naroda od Boga,
odvaja nas od otajstva života. ÄŒesto se misli da je Äovjek nemiran samo
kada ne poznaje cilj, ali nas iskustvo uÄi da je Äovjek izgubljen i kada gubi
polazište.
Ljepota Božića leži baš u toj istini da je u Isusu susret poÄetka i
završetka, odnosno završetka koji je novi poÄetak s Bogom. Jer, poÄetak
života nalazi se u Životu, a nipošto u ideologijama koje izražavaju svoja
mišljenja o njemu ili ga tumaÄe prema vlastitim prohtjevima. Dokidanje
vrijednosti tog božansko-ljudskoga susreta kao plod donosi žrtvovanje
stvarnosti i istine koje Äovjeku daju radost.
Otajstvom utjelovljenja Božjega Sina, roñenjem Isusa Krista,
objavljena nam je i darovana mogućnost življenja tog susreta. Razlog naše
radosti i zahvale nalazi se u daru Božjega dolaska nama ususret. Božić je
navještaj izloženoga Boga u tijelu slabašnoga Djeteta. Božić je navještaj
Boga koji poziva na susret s našim tijelom, duhom, razumom i osjećajima.
Posrijedi je dogañaj koji spaja Božju slobodu i ljubav darivanja s ljudskom
slobodom prihvaćanja. Taj dogañaj teologija naziva Äudesnom,
neizrecivom razmjenom. Tu uzajamnu velikodušnost doÄaravaju nam
jaslice.
Susret razvija osjetljivost za potrebe bližnjih
3. Na Äetrdesetak mjesta papa Franjo u svojoj apostolskoj pobudnici
»Radost evanñelja« (Evangelii gaudium) spominje susret i susretanja.
Štoviše, već prva reÄenica povezuje te dvije stvarnosti: »Radost evanñelja
ispunja srce i cijeli život onih koji se susreću s Isusom«. Zato Papa poziva
svakog kršÄ‡anina, bez obzira u kakvim okolnostima živio, da u ovome
vremenu obnovi osobni susret s Kristom ili da odluÄi susresti se s Bogom i
Boga tražiti bez prestanka. Nitko nema razloga misliti da taj poziv nije za
njega, jer nitko nije iskljuÄen iz radosti koju je donio Isus (usp. EG, 3).
Dogañaj susreta odlikuje se nesebiÄnošÄ‡u i zajedništvom onih koji se
susreću; dokida strah, otvara prostore onima koje su drugi iskljuÄili;
oÄituje milosrñe i služenje kao naÄin življenja; uvijek iznova skreće
pozornost na dar i potiÄe na darivanje. Susret razvija osjetljivost za potrebe
bližnjih. Osim toga, s pomoću susreta nošeni smo onkraj svojih ljudskih
granica i dopiremo do srži vlastitoga bića.
U Crkvi i društvu trebaju nam susreti, razgovori
4. Draga braćo i sestre, osjećamo da nam u Crkvi, a posebice u
hrvatskome društvu trebaju istinski susreti, razgovori, zajedniÄka traženja
i nastojanja. SuoÄeni smo s novim potrebama za susretima, iskrenim
dijalogom. Dobro je izaći iz sebe i povezati se s drugima. Susret zahtijeva
odricanje od sebiÄnosti, veće poznavanje drugih, blagost i dobrostivost;
jasnoću vlastitoga identiteta.
ÄŒovjek je roñen za susret i svako udaljavanje od njega narušava, ne
samo njegov izvorni poziv, nego nagrñuje i sliku koju je Bog po ljudima
ostavio svijetu. Ali, treba reći i to da se dobri plodovi susreta ne mogu
oÄekivati tamo gdje je polazište nepoštivanje drugoga i sebiÄnost,zlonamjernost ili neistina. O tome svjedoÄe biblijske stranice vezane uz Kristov dolazak na svijet. Susret nije svediv na izvanjski dogañaj, nego u sebi nosi ono što papa Franjo naziva »mistikom« zajedniÄkoga življenja, da bi se ono oblikovalo u sveto hodoÄašÄ‡e (usp. EG, 87). Mistika je vezana uz misterij, uz otajstvo, uz objavu i poziv. Iz susreta nastaje prihvaćanje bližnjega, osluškivanje njegovih potreba i raña se solidarnost. Bez otajstva, bez povezanosti s vrijednostima koje ne izviru iz Äovjeka, takav je susret teško ostvariv.
Župa – istinsko susretište svih koji traže Boga
5. Susret je izazovna stvarnost za vrijeme u kojemu živimo. Toliko je
toga što oÄituje raznolikost sredstava za pogodovanje razvijanju susreta. I
dok na svim razinama osjećamo sve šire mogućnosti uporabe novih
sredstava, da bismo bolje komunicirali, vidimo da je u opasnosti i sama
vrijednost susreta. Zbog toga stavljamo poseban naglasak na susrete koji
se dogañaju u krilu župne zajednice. Župa treba oÄitovati predivnu mrežu
raznih vjerniÄkih susreta. Pozivam sve da porade na tome kako bi naši
župni prostori bili istinska i ugodna susretišta braće i sestara u Kristu,
uvijek otvorena svima koji traže Boga, jer nitko nije iskljuÄen iz radosti
koju donosi Isus.
Pokrenuta i dobro prihvaćena inicijativa kateheza za odrasle,
organizirana po župama ZagrebaÄke nadbiskupije, omogućuje vjernicima
da se susreću, da zajedno produbljuju odreñene teme, da izmjenjuju misli i
stavove, da se meñusobno bolje upoznaju, da grade zajedništvo, kako bi
bili jedni drugima od potpore u vjerniÄkom životu i svjedoÄenju. Naime,
»istinska vjera u utjelovljenog Božjeg Sina je neodvojiva od sebedarja, od
pripadnosti zajednici, od služenja, od pomirenja s drugima« (Papa Franjo,
EG, 88).
EvanÄ‘elje ima svoju društvenu dimenziju. Današnji nam svijet
nameće obrambene stavove: sumnjiÄavost, nepovjerenje, strah od drugih,
strah da ćemo izgubiti svoju privatnost. Nasuprot tome kršÄ‡anski nas ideal
poziva na nadilaženje tih zapreka. KršÄ‡anin je po vjeri pozvan uvijek se
iznova upuštati u rizik susreta s drugim, s njegovim radostima i nadama,
bolima i tjeskobama.
Tko se zatvara, ostaje uskraćen za ljepotu susreta
6. Dok u našoj hrvatskoj domovini Äesto slušamo vapaje za
razumijevanjem, za osjetljivošÄ‡u i za sigurnošÄ‡u, nismo osloboñeni onih
gibanja koja se opiru preobražavajućemu Susretu, zaÄetomu u krilu
Blažene Djevice Marije i roñenom u Betlehemu. On nije došao samo za
neke, nego za sve, a susret s Njim se dogaña u svakome srcu koje prihvaća
svjetlo Istine.
Slavlje Roñenja Gospodinova traži otvorenost, jednostavnost i
poniznost. Onaj tko se zatvara u sebe ostaje uskraćen za ljepotu susreta.
Onaj tko ne ljubi bližnje, ostaje u tami (usp. 1 Iv 2, 11; 3, 14) i nije upoznao
Boga. Time propušta mogućnost upoznavanja drugih ljudi, dok nas je Bog
došao zbližiti, dopuštajući da budemo i pastiri i mudraci, Äas u
neoÄekivanome pjevu Bogu na slavu, Äas u dubokom klanjanju Djetetu u
jaslama.
Božić pokazuje da nije rijeÄ o nejasnome odnosu Äovjeka i Boga, nego
o neÄemu sasvim novom, što daje sigurnost u trenucima tame i
neizvjesnosti. Svi koji u poniznosti susretnu Dijete Isusa nalaze radost i
šire mir. Zato sve vas, dragi vjernici, misleći posebno na sve koji trpe i
osjećaju težinu života, pozivam na osobni susret s Božićem, a to je najkraći
put do radosti – za nas osobno i za ljude koje susrećemo.
Svim vjernicima i ljudima otvorenima za Božju ljubav; obiteljima,
oÄevima i majkama, djeci i mladima, djedovima i bakama, svima od srca
želim:
Sretan i blagoslovljen Božić te radosnim susretima s Bogom ispunjenu
novu 2014. godinu.
Kardinal Josip Bozanić
nadbiskup zagrebaÄki
U Zagrebu, o Božiću 2013. godine.